Aleksa Šantić

Mi znamo sudbu i sve što nas čeka, No strah nam neće zalediti grudi! Volovi jaram trpe, a ne ljudi, - Bog je slobodu dao za čovjeka. Snaga je naša planinska rijeka, Nju neće nigde ustaviti niko! Narod je ovi umirati svikô - u svojoj smrti da nađe lijeka. Mi put svoj znamo, put bogočovjeka, I silni, kao … [više] about Mi znamo sudbu

Ne plačem samo s bolom svoga srca Rad' zemlje ove uboge i gole; Mene sve rane moga roda bole, I moja duša s njim pati i grca. Ovdje u bolu srca istrzana Ja nosim kletve svih patnja i muka, I krv što kapa sa dušmanskih ruka, To je krv moja iz mojijeh rana. U meni cvile duše miliona; Moj svaki uzdah, svaka … [više] about Moja otadžbina

Gore nam plaču... Jauci su česti... Ustaj i crnu odeždu obuci; Svijetli putir ponesi u ruci i krepkom vjerom moj narod pričesti! Molitvom toplom gnjev boga ukroti, i traži milost napaćenoj grudi; S mučenim robljem mučenica budi I s njime stupaj krstu i Golgoti! U polja naša Iskariot uđe, I njive naše … [više] about Muzi

Obeščašćeno i kukavno doba, Epoho mrla i rugobe trajne U dubokijem tamnicama groba, Gdje leže sunca i istine sjajne, U tvome moru blata razum grca, I nigdje kopna ni obala tvrdi'! Lešino gnjila rascrvana srca, Sa tvoga smrada trag bogova smrdi. Plodovi tvoji zlatni su kumiri, Izdajstvo misli, torture, … [više] about Obeščašćeno i kukavno doba

O bore stari, mučeniče sinji, Gromom su tvoje prsi raskrhane I nova rana sve te više kinji. Opaljen gledaš u olovne dane, I nigdje sunca da se tebi javi, I boli tresu ranjene ti grane. U tvome vrhu u razdanak plavi Ne čujem više ptica pozdrav vreo, No jauk dugi što svu zemlju davi. Na tebi sada visi crni … [više] about O bore stari

S njedara tvojih davno nisam brao Nijedne ruže... Sve gorom i gorom Grozeći mukom, led je ljuti pao I svojom tvrdom okiva me korom. Proljeća tvoga gdje je pozdrav mio I klik orlova na svijetloj besi? Vaj, ja bih topla zagrljaja htio... ...Hladno je, hladno... Otadžbino, gdje si? Nijemo gledam kroz potoke … [više] about Otadžbino, gde si?

Moji su očevi iz onijeh strana Gdje motika zvoni i gdje krasna bije; Gdje znoj s čela kaplje i gdje ralo rije, I tvrde se grude drobe ispod brana... Moji su očevi iz koliba grubi', Gdje se gusle čuju, pripovjesti, bajke, Gdjeno djecu uče proste, dobre majke, Kam rođeni kako brani se i ljubi... Moji su očevi … [više] about Moji očevi

Mrem... Sa mojih njiva eno drugi žanje... Tamo više nema stare kuće moje - Pod očevim krovom strana čeljad stoje, I šljemena srpskih sve je manje, manje... O, lijepa polja! o lijepe luke! Ne nosim vam ništa doli duše gole, Žuljeva i rana, što peku i bole, Nevolje i gladi i skrhane šljuke... u tebi mi neće, … [više] about Povratak

"Kaži mi, dete, što si se pokrio Zemljom i travom? Zar ti hladno nije?" "Ne, mati. Ovde tako toplo mi je Ko da uz naše ognjište bih bio." "Preni se. Pođi svojoj rodnoj luci - Kuća te čeka, moja slavo živa." "Ne mogu. Tu se tako slatko sniva Kô da na tvojoj zaspao sam ruci." "Vaj, rano li te san studeni … [više] about Balada

Sve neko kucka ti'o Na okno srca mog, Kô citra drhti glas mio Pun zlata zorinog. Slavuj! Šta tražiš, druže? Meseca sedefni sjaj? Proleća zvezde i ruže? Srebrni potok i gaj? O, beži, beži, moj znanče, Jer ovde zime je kut - Sve moje cvetne naranče Vihor je pokidô ljut. Sve je tu pusto, i sve je Vrtove … [više] about Proljetnja noć