Oskudna priroda rodnoga ti kraja, Kržljava i bona, bez sunca i maja, Gde mrtvilo hladno kao avet dira, Nek dâ tvojoj duši blagotvornog mira. U poljima snežnim rođene ti grude, U hudome grobu pod ubogom jelom. Spavaj! Nek ti zemlja nežna majka bude, Truni, dobra dušo, u pokrovu belom. I fijukom setnim nek ti … [više] about Jednoj pokojnici
Pesniku
Gospod ti je dao svetu iskru. Kresni, I obasjaj tamu gde pesnici žive, Majušnosti svoje neka budu svesni. Sruši, ko od šale, njihove oltare I idole mnoge kojima se dive! Razbi predrasude i kalupe stare! O razmahni rukom krepkom, nek se krha Stara trošna zgrada od dna pa do vrha! Goni bednu braću ko bura … [više] about Pesniku
Silno zadovoljstvo
Ja imam časova dugog očajanja, Beznadežne tuge, obmana i jada; Ja imam časova kad se slatko sanja I požudno želi i blaženo strada. Ja imam časove čedne, krotke, smerne... Kad čistotom trepte misli moje mlade, I u mojoj duši, pobožne i verne, Zašumore himne, pohvale, i nade. Jest, duša je moja ko kutije … [više] about Silno zadovoljstvo
Zimska noć
Palo je inje. Ko sablasti bele, U tankom velu kao da se ježe, Snuždeni stoje borovi i jele I opuštene zimzelena vreže. Vodoskok smrznut ćuti, ko da sneva. Zemlja je puna tajanstvene strave; Ko voštanica koja dogoreva U hladnoj sobi, mrtvacu kraj glave, Mesec se gasi... Svuda nebo sinje, I s golih grana … [više] about Zimska noć
Kao bajka
Hteo bih jednu noć kad mesec kunja, Plačevan, kržljav, bez sjaja i boje, A zemlja ima setan miris dunja Što mesecima u prozoru stoje; I sve da bude tužno, sve da bude Kao da svuda ječe bolna deca, Rastapaju se čežnje kao grude, I sve kroz suton prigušeno jeca; Pa kad na mene padnu usne tvoje, Da zajecamo i … [više] about Kao bajka
Rosa pada
Nebo je sivo, mesec bled, Tišina svuda, mir, Ne šumi sad platana red, I ne žubori vir. O, čudna noć; o, čudan sat, Tajanstven, crn, i gluh, U koji kao viti vlat Moj bolni dršće duh. Osetim katkad tajni let Kroz noć, dok ćuti vir; Strese se list i strese cvet, Pa opet vlada mir, To rosa, tiho kao … [više] about Rosa pada
Mutna impresija
Danas, draga moja, poljem pada slana, I hore se zvona iz dalekog grada, A ravnicom crnom širi se i vlada Mutna atmosfera zadušničkih dana. Danas, draga moja, poljem pada slana. Osećaš li, draga, kraj opšteg razvića Klicâ, žudnih da se što pre na svet jave, U humkama svežim, ispod nove trave, Tajno raspadanje … [više] about Mutna impresija
Želja
Kad i meni dođe čas da mreti treba, Bože, daj da umrem u jesenje noći, Nasmejan i vedar, u mladačkoj moći, Pod raskošnim sjajem septembarskog neba. Smrt je tako laka. Al' pratilja njena - Sva taština što se pred smrt snova budi, I zanatske suze zabrađenih žena, I bol izveštačen ravnodušnih ljudi, I mantije … [više] about Želja
Površni utisci
I Šćućurile se u zalivu sivom Lađe, ko tice u gnezdu, i jedra, Nepomična, nad mirnim stoje slivom, I noć se spušta mirisna i vedra. Nigde ni šuma da zastruji tajno, Nigde ni vetra da granamta mane. Tišina. Samo, tužno i očajno, Jeca ko dete cigansko ćemane. I dokle pesma polagano trne I tone negde, … [više] about Površni utisci
Starost
I U večernjoj magli pred nama se pruža Pusto crno polje, i ubogo selo; Nepomično na njivama žito zrelo; Zrakom struji miris divljih belih ruža... Ćuti mrka šuma borova u tami, I priroda cela ćuti. Noć se hvata. Nečujno proleću zadocnela jata. A mi, kao dvoje siročadi, sami, U svežoj tišini prirode i … [više] about Starost