Bosanski begunci

Tužno šumi hladna Drina
I Miljacka bistra voda,
Jer Bosna je potlačena,
Njena slava i sloboda.

Opustele cvetne ravni,
Pod zgarištem sela leže,
A potomci Ninoslava
U gudure mračne beže.

Eno čedo majka vodi,
Od užasa da ga skrije,
Umoran je deda pao,
A unuka suze lije.

A kad hladni vetar dune,
I žarko nam leto ode,
I oni će tražit krova
Gde ih suzne oči vode.

Zato tužno šumi Drina,
Zato tuži Bosna cela,
I Bosanac suze lije
Na zgarištu svojih sela.

(uz sliku Predićevu)