Brodar

Bez krmila svoga, bez pravca i puta,
Brod zanesen juri, tumara i luta.

Pod nemirnim krilom razigrane bure
I pena i talas u kovitlac jure…

I sumorni brodar, prekrstivši ruke,
Mirno sluša holuj i njegove zvuke.

On ništa ne traži, ni za čim ne žudi,
Ne vije se uzdah iz njegovih grudi.

K’o ustrgnut cvetak, što se grobu sprema,
On za radost ne zna – al’ ni straha nema.

Objavljeno. Jun, 1883.