Ogroman karneval, kao more šumno,
Prosu se na Stradun; i ni tren da mine,
Siplju već u bitci što poče bezumno
Konfeti, poljupci, cveće, serpentine.
Smeh, klicanje, žagor od hiljade maska.
I zatim, najednom, jedna trenut tiha:
To domino (pesnik) gospođama laska
S dve-tri ljupke strofe i frivolna stiha.
Žagor. Zatim opet dva domina mlada
Kazaše dijalog pun nestašne šale.
Zaigra jeđupka, naga… A mrak pada;
Svet s klicanjem pali šarene ferale.
Ali kad glas stiže da umrije Kata,
Mlada udovica, vest bejaše kobna:
Sve ulice behu puste za po sata…
I sve pokri tuga i tišina grobna…
Ciklus: Dubrovačke poeme
Ostavite odgovor