Gospodin Bartolo, vlastelin s Posata,
Doctor in utroque i đak Salamanke,
S čipkastom ko pena jakom oko vrata,
otmenog morala, ćudi vrlo tanke.
Poznat je filosof, ljubavnik nad svima,
I pesnik, kad treba. Gospar Bartoleo,
Pobedilac srca i na dvobojima –
Jednog dana spazi da je posto beô.
Dokle još u svome prsluku od svile
Po koje pisamce opazi da ima,
I malu maramu, ko zna koje vile,
Punu poljubaca i punu parfima.
Htede da se snuždi i da suze raspe,
No beše u žurbi. Brzo on je seo:
„Gospođo kontesa, noćas… Kad sve zaspe,
Doći ću. Addio, cara. Bartoleo.“
Ciklus: Dubrovačke poeme
Ostavite odgovor