• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer
  • Naslovnica
  • Hrvatska
  • Srbija

Poezija.info

hrvatska poezija

  • Naslovnica
  • Pjesnici
  • Priče za djecu
Književnost.hr traži autore voljne objaviti svoje književne radove! 

Astrea

Silvije Strahimir Kranjčević

Bila veče topla, tija,
Kada čežnja nježi grudi,
Kad se ruka srcu svija,
Kada usna cjelov žudi – –
Bila veče, meka, čarna,
Kad se svjetlo sjenom ljubi,
Kad se duša blagodarna
Razmićena u se gubi
Pa oprašta sve i svima
I grli se svijetom cijelim,
S dubokijem ponorima,
S oblačićem lakim, bijelim,
Što se vije na visoko
I srce ti sobom vodi;
Zaneseno plije oko
Po azuru, u slobodi…
Ispod srca, pod oblačje,
Skladan, bujan sanak diše,
I ti grliš srce svač’je,
S njim se stapaš i još više:
Praštaš svemu nježno, drago,
Zemljo moja, nebo moje,
I kroz svemir šapćeš blago:
Prošteno je, prošteno je! – – – –

– – – Dok sam tako u samoći
Plivo trakom mjesečine,
Pio slatku pjesmu noći,
Zvijezda, cvijeća i pučine,
I dokle je strujeć ona
Drhtala mi kroz sve žile,
I šaptala vasiona
Toplom usnom majke mile –
Silnim mahom ruka neka
Trže nebom, mjesečinom,
Zemljom, morem i dolinom –
I proplanu svjetlost čista,
Mene zan’je plima meka,
I ne znadoh više ništa.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

– – – “Amo k meni, amo k meni,
Da ti kažem svijeta čare!”
Digoh oko
I visoko
Spazih krila silne vile;
Led što bije
Topliji je,
Neg što su joj oči bile.
A ona se lako pusti
Smješkajuć se momu jadu;
Ah, tako se smiju usti,
Koje smijeha ne poznadu!

“- Čula sam te – opila te
Meka pjesma vedre noći;
Kovat stade sanje zlate,
Ti, sanjaru u samoći!
Praštao si sve i svima,
Grlio se svijetom cijelim,
Sa dubokim ponorima
I s oblačjem lakim, bijelim.
To je tako, kad iz kuta,
Moj pjesniče, pogled lijeta –
Sad ćeš tragom moga puta;
Ime mi je: Pravda svijeta!”

*

Valom, brdom kamenijem,
Njezina me diže ruka;
Srcem gledah krvavijem
Vrela slasti, vrela muka.
“- A sad gledaj! – šanu vila,
Što zamamna sjena krije!” – –
Dobo slatka, dobo mila,
Ah, to slika ljubavi je!
U sjenici gospodara
Kmetica se mlada stidi;
Oči pune topla čara,
U anđela što se vidi.
On se kune vidom oka,
Cjelovima usne lovi;
Zove Boga za svjedoka,
Da poljupce blagoslovi.
Kune joj se časnom rakom
Svoga oca i djedova,
Svoje krvi kapljom svakom,
Gordom slavom sa grbova.
Njeno oko mokro, meko,
Predaje se ženskim žarom;
Anđeo je, što je kleko
Vjerujući pred oltarom.
Ah, kad ljubav klupko splete,
Zar da čovjek to odmota?
A trgat mu konce svete,
Znači trgat nit života!
Dršćuć mu je o vrat pala,
Sklopila je stidne zjene;
Srce mu je svoje dala,
Al on hoće usne njene;
Dala mu je usne rujne,
Dala mu ih bezbroj puti,
Al on hoće grudi bujne – – –
– – Noć je gluha i noć šuti!

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

– – Ajdmo sada! – vila šanu
I pokri mi rukom oči.
Kad je skide, novom danu
Svitalo je sa istoči:
Vidjeh kuću ubogara,
Pred njom pjeva luda djeva,
Vidjeh lomna kmeta stara,
Protjerana sa ogrjeva.
Prognao ih plemić strašni,
Slab mu starčić slabo treba;
Kćerki ote vjenčić časni,
Zašto ne bi ocu hljeba?!

– – – Ja sam Pravdu svijeta gledo,
Reko sam joj: – Evo – ti si!
Osvetit ćeš ovo čedo,
Ako dosle nikog nisi!
A ona je blijeda, šutke,
Pogledala samo na me,
I ja vidjeh: obje ruke
Bile su joj povezane!
Ali diže silna krila,
Odbismo se svijeta širom,
Od nedraga do nemila
Motasmo se ljudskim virom.
I došli smo jednoč oba
Na grobište – mrtvo polje –
Krst do krsta, grob do groba
Redao se gore dolje.
A na jednom malom brdu
Kopali su grob grobari;
Kopajući zemlju tvrdu,
Naišli su na grob stari,
A u grobu dvije-tri kosti –
I to trulo, i to gnjilo –
Dvije-tri kosti, al je dosti,
Da i srca tu je bilo!
Tada uđe sprovod sjajni,
Sve gospoda u crnini,
Red se kreće veličajni,
Zlatan lijes u sredini,
Dim se vije, glazba svira
Tužeć pjesmom žalobnicom,
A govornik srca dira
Naručenom besjedicom…
Zadrhtala silna vila,
Pogružena glavu prignu;
Na vatrena, širna krila
Vrh onog me groba dignu.
– Gledaj kosti! – strogo reče –
Pa se one djeve sjeti,
Što je ono bajno veče
Ko anđeo sjala sveti.
A gle ovaj lijes sjajni:
Znaš plemića mlada, živa,
Znaš li cjelov, šapat tajni,
I što ponoć jošte skriva – –
Znadeš li ga kako zbaci
Djevi s čela vijenac čisti?
Pa nu, gledaj: ti mrtvaci
Zajedno će u grob isti! –

U dno jame lijes škrinu…
Ko da nema ni tu dosti,
Zapuni joj svu dubinu
I pritisnu suhe kosti.
Puče zadnja kost sirote,
Gavan li je u prah smlavi – –
Ah, nekad joj vjenčić ote,
Prah mrtvački sad joj gnjavi!

– – – Ja sam Pravdu svijeta gledo,
Reko sam joj: Evo – ti si!
Osvetit ćeš ovo čedo,
Ako dosle nikog nisi!
– – – Ali ona naglo zginu
Kao svjetlo ispred noći;
Izgubi se u prazninu
Ko da neće više doći.

Vienac, 1890.

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Izbor iz poezije

Molitva ljubavi

August Šenoa

Oj ljubavi! Ti kaplja jesi rose, Bez koje ruža samotnica gine, U sedam boja svijet mi s tebe sine, Životu prene mrtvo zemlje … [više] about Molitva ljubavi

Na seoskom groblju

Đuro Arnold

Do križa križ - a svi u okrug nijemi, Ni s kojeg da bi samo slovo sjalo - A ipak plijen, što ovdje smrt ga spremi, Svoj časni … [više] about Na seoskom groblju

Noć

Ivan Goran Kovačić

To nisu zvijezde, to nebo nije: To košnica je pčelâ puna; I komad zlatnog meda - luna - U gorka usta slasti lije. To nisu … [više] about Noć

Život

Antun Branko Šimić

Ja nemam Žene Ja sam sâm Svako veče padnem nadno svoga sna San je kao plavo more. Ležim spasen na dnu mora. Vrtovi se … [više] about Život

Park

Dragutin Domjanić

Park je tak svetel i bel, kak da je z cukora cel, čak i vu špilji kamenje. Srebro na vejah je vsih. Park je tak čuden i … [više] about Park

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Primarni stupac

Izbor iz poezije

Dobri nauci

Marko Marulić

Kralju plemeniti, koji svaka stvori, milost nam poda ti kad nam raj otvori; jer iz raja tada … [više] about Dobri nauci

Suzana

Marko Marulić

Počinje historija od Suzane, hćere Helkije, a žene Joakina. Ovoj se zgodi u Babiloniji, budući … [više] about Suzana

Slavić

Marko Marulić

O slaviću, ki privartaš tere čudno petje splitaš glasom slatkim koga imaš vazda o … [više] about Slavić

Molitva suprotiva Turkom

Marko Marulić

Svemogi Bože moj, kim svaka postaju, odvrati jur gnjiv tvoj ter pomiluj naju. Ostavi zlu … [više] about Molitva suprotiva Turkom

Judita

Marko Marulić

Knjige Marka Marulića Splićanina u kih se uzdarži istorija od Svete Judite u šest libri … [više] about Judita

Ispravak sadržaja

Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.

Footer

Poezija.info

Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama

Informacije

  • O nama
  • Impressum
  • Uvjeti korištenja
  • Bajke.hr
  • Biografija.com
  • Književnost.hr
  • Lektire.hr
  • Obrazovanje.hr
  • Poezija.info

Copyright © 2017.–2021. Informativka d.o.o. Sva prava pridržana.