(Giovanniju Papiniju) Zadnja zima što je ne zna Zemlja, il je mašta plete? Bol je jedan nemir bez dna, U oluji tame lete. Zna li zeman gdje je međa Ovih snova od magline? Bijeli labud duša žeđa Krajevima od maine. Beskraj tuge strepi sunca, Aj, da može duša … [više] about Čemer i daljine
Anagra
O, što tada nisi došao mi, dragi, Kada sam grcala od nemira tajna, Da te ljubim sveta, od žeđi, očajna U oluji slijepa mojih želja nagih. Ne volim te vreve bijelih tuđina, Gdje se ljubav vaša metežima cijepa; Ja sam žena stalnih, pustih Beduina, Žeđ vječitih suncâ u oazi … [više] about Anagra
Pustinja
(Franceski Bertini) Čudesna noć kad olovo gnjije I nebo se ledi u magli i zimi; Neka mi strepnja za korakom bdije, Obalom Tibar se muti i plimi. Gradom se nosi neman i strava, Oluj nebesa sa krovova baca, Grane se pinija u prelomu splava Vrte na mrtvoj vodi … [više] about Pustinja
Orcagna
U očajne noći ova duga sala iz neznanih jama, predjela i mraka, skupi u se svijet svih patnja i zala, i ovije lice misterijem tlaka. Sve što pusta varoš rastvorena ima: otpuštene, trule, pod teretom žiga, kao bijela bašta obećanja prima i rješava duše balzamom … [više] about Orcagna
Samoća i vino
U čaši se iskre drobe i lome, Pjevaju zvuci daljina; Kaplje se bisera u staklima gone, Noć ide na kolima vina. Obalam' plivaju svjetla i znaci, Grane se njišu sa gora; Vodama pjevaju sjene i zraci, Magle se bude sa mora. Svirale jezerom nekuda sviraju, Promiču horovi … [više] about Samoća i vino
Tuga nomada
Toplim dahom šume preko oštra mača Gorko gore oči golog manijaka. Vide: sto godina planinskih predaka, Što nemahu zemlje do kamena plača. Ko pećine dvije nad morem od stakla Bol od sto daljina jede oči moje; Tužna kob pučina sred zjena ih takla, Crno nebo plijene i … [više] about Tuga nomada
Tišina
Po sobi je padao srebrni tâk Staroga, teškoga sata; Kroz prozor je s polja išao mrak Svjetla, baršuna i zlata. Ništa nam nije diralo san U mir utonule sobe; U mraku su duše snivale san Neznani, neznane obe. O, što joj nisam uzeo blage Ruke bijele i meke; Prosuo … [više] about Tišina
Ardenza
U ovu noć, dok cvijet miriše I zvijezda bezbroj zlato lije, U meni duh moj jedva diše Od čežnje gorke što me pije. Ni jedan list svud da se gane, Tišinom srebra more šuti, Svim nebom trepte zvijezde sane, Po rosi dišu bijeli puti. Kraj stijenja idem sam, bez … [više] about Ardenza
Poslije mučenja
Jutros se je nebo razdanilo rano U sunčanom blijesku, iza rosnog brijega, I miris je cvijeća, bjelji od snijega, U meni bezmjernu slast života danô. Svu noć su zvijezde sjale sa visina, A ja plakah tugu nedomašne sreće, I sve žeđah sjaja iz crnih dubina, Mrk, u polumraku … [više] about Poslije mučenja
San djetinjstva
(Iz ciklusa Svjetla u tmini) Sofiji Dragović, Nizza Čeznuo sam silno, kad sam bio mali Za dalekim valom; sanjao sam stvari Nejasne i strane, koje nisu znali Moje sijede kume i stričevi stari. Odvojen od sviju stajao bih tako Nad morem na stijeni, kad bi dan izdanô, I … [više] about San djetinjstva
