Časovi sve glasnije zvuče padajući u prošlost
Vino naš posljednji pratilac šumori jače na usnama je slađe
Prva sjena blize noći pada k nama
Naša su lica tamnija i naše riječi zvuče tiše
Što bješe? Svijeća svijetli slabije
Naše pojave bivaju nejasnije i naše riječi,
mada sve glasnije i glasnije
govorimo, zvuče muklije
nerazumljivije.
Mi se jedva vidimo, mi se jedva čujemo
Noć raste gušća i gušća
oko nas.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Odgovori