Doviknuše si šuše

Doviknuše si šuše:
Oženio se brat,
Sad gusle, tako duše,
U zapećku će spat.

Sad neće žarke rime
Mladića grijat već,
Već usred ljute zime
Od ila topla peć.

Sad neće skladna knjiga
Opajat svu ga noć,
Jer kruh je prva briga
Za kruhom valja poć.

Već nektarova loza
Razblažit neće njeg,
Da, gladak put je proza,
Pa čemu gazit brijeg.

Ah, mile moje šuše,
Vaš račun baš je kriv;
Da, tako meni duše,
Još jesam zdrav i živ.

Titra svijeća, amo-tamo skače, Svjetlomrca po jesenskoj noći, Vabi putna čarobnom si moći, Za njome će - svjećica … [više] about Crne oči

Po sobi je padao srebrni tâk Staroga, teškoga sata; Kroz prozor je s polja išao mrak Svjetla, baršuna i zlata. Ništa nam … [više] about Tišina

Širnijem atlantskim morem parobrod cjepove siječe, Na njem su prosjaci hljeba, što će na faram Brazila; Veliki svrdlovi dima … [više] about Iseljenik

Klonulo je kljuse kraj puta, sred snijega: Dršće izranjeno; porasla mu dlaka Ko lešu; kolone prolaze kraj njega Bez glasa, u … [više] about Kljuse

Nad trnacom oblak plava, v sencu tone trava, črešnje su vse cveta pune, kak od bele vune. Trusiju se cveti na te i na lasi … [više] about Nad trnacom

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Reader Interactions