hrvatska poezija
Bilo je tiho, bilo je tužno –
Sunce je palo za gole planine.
Daleko tamo na krvavo nebo
Vihar je vitlo oblačine.
Poljem su išle dvije parije stare,
Sumorne – s krpom odijela -.
Leđa su njina pognuta bila,
Kosa je bila već bijela.
I bilo je tiho, bilo je tužno,
Vrane se dizale krikom:
Tog dana se prvom svi sljubiše ljudi –
Pred pravdinim spomenikom.
“Vladimir Vidrić”, 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Jutros sjela Stojna bijela bješe vesela kon jezera, gdje jučera ovce dotjera, na cvijetice vrh travice, gdje … [više] about Stojka pokojna
Oboreno selo, crno, mrtvo. Ko krik bi ovdje zvučao i smijeh. Grozni lešu (ubojice? žrtvo?), Tko zna za tvoju patnju ili … [više] about Gariste
Bijel u cvijeću sniva jedan zamak mira, Ko iz tajne priče davna ljubav tiha; Svake noći ruka nevidljiva dira, Ko snijeg bijele … [više] about Bluminija
Snoćka su lipe zadišale Sladko pri mojem obloku, Snoćka su oči mi čitale Ljubav vu tvojemu oku. Cveti se novi … [više] about Lipe
Sva je narav već zamukla, nijema, Leptir kunja, mala ptica drijema, Bučni potok skrio se pod cvijeće, Ni on smetat noćnom muku … [više] about Smrt
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori