hrvatska poezija
Bilo je tiho, bilo je tužno –
Sunce je palo za gole planine.
Daleko tamo na krvavo nebo
Vihar je vitlo oblačine.
Poljem su išle dvije parije stare,
Sumorne – s krpom odijela -.
Leđa su njina pognuta bila,
Kosa je bila već bijela.
I bilo je tiho, bilo je tužno,
Vrane se dizale krikom:
Tog dana se prvom svi sljubiše ljudi –
Pred pravdinim spomenikom.
“Vladimir Vidrić”, 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Što je tako ko svjetlost? Tako lako, blago, tiho, bistro Tako svijetlo Voda je teška, tamna i šumori Svjetlost pokraj nje … [više] about Svjetlost
Dìgnil se v jutro Iza brega Mali oblak - ko gnjezdo Od snega. Tice so v jata letèle Iz njega. I puhnil je vetr, Vetr … [više] about Mali oblak
Što li će biti, bog sam znade! Gdje li ću zadnje prebolit jade, Da li u nježnom naručaju, Ili otuđen u tuđem kraju? Sve je … [više] about Na sjeveru il jugu?
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu. U dvorani kobnoj, u idili cvijeća, Na visokom odru, u agoniji svijeća, Gotov da ti … [više] about Utjeha kose
Moj oltar - to je tihi dom, A povijest - evanđelje; Tuj prvim, dušo, zavjetom Posvetih svoje želje. I ja ti rekoh: za … [više] about Tvoj vijenac
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori