hrvatska poezija
Bilo je tiho, bilo je tužno –
Sunce je palo za gole planine.
Daleko tamo na krvavo nebo
Vihar je vitlo oblačine.
Poljem su išle dvije parije stare,
Sumorne – s krpom odijela -.
Leđa su njina pognuta bila,
Kosa je bila već bijela.
I bilo je tiho, bilo je tužno,
Vrane se dizale krikom:
Tog dana se prvom svi sljubiše ljudi –
Pred pravdinim spomenikom.
“Vladimir Vidrić”, 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Našvavaš si, sneša našvavaš Na platno te pisane niti, Al nekak ti vedja se posel I igli ti ne će se iti. Razmata se pismo i … [više] about Rubača
Mojoj majci Žuto lice: umiranje jeseni. Ruke mole pred mojom sudbinom. Oči mene gledaju Zagonetku svojom krvi hranjenu. U … [više] about Žuta sjenka
Povučen u se, kamenčiće pravim i zanosno ih redam. Od sreće šutim i tren duše slavim, djetinjim okom ih gledam. U jednom … [više] about Mozaik
Gle: tamo parkom nujnim ko sjene ljudi šeću I djeve plahe, stidne: svim' čudno zure oči Ko maglom prikrivene po travi i po … [više] about Pod jesenjim suncem
Leševi plove, njišu se i plove, Zeleni, modri, teški, naduveni: Krupnjaju, rastu, kao da se tove; I onda stanu, tiho … [više] about Leševi putuju
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori