hrvatska poezija
Bilo je tiho, bilo je tužno –
Sunce je palo za gole planine.
Daleko tamo na krvavo nebo
Vihar je vitlo oblačine.
Poljem su išle dvije parije stare,
Sumorne – s krpom odijela -.
Leđa su njina pognuta bila,
Kosa je bila već bijela.
I bilo je tiho, bilo je tužno,
Vrane se dizale krikom:
Tog dana se prvom svi sljubiše ljudi –
Pred pravdinim spomenikom.
“Vladimir Vidrić”, 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Sunca se traki rasipani V zlatne drobiju drobitne, Puni su lugi i puti ih Selo i dol i daljine. Vali se žita … [više] about Zlato
Nad trnacom oblak plava, v sencu tone trava, črešnje su vse cveta pune, kak od bele vune. Trusiju se cveti na te i na lasi … [više] about Nad trnacom
Ni mi v rodu sveti Frane, Ki s ticami i z govedi Bracke vodil je divane, - I držal im propovedi. Ni mi steljo videt bilo F … [više] about Dar divana
O, ta nemoj pustit mene, Med svojima nemam svoga; Nemam nikog doli tebe, Svoje vjere, svoga Boga. Pred tvoje sam noge pao, Da … [više] about Vili pjesme
Mati narav sa bujnošću milom Cvijećem polja i livade kiti, A nebesa blagih luč ju siti, Da koprenu zbije zimnu silom; I … [više] about Mati narav
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori