hrvatska poezija
Bilo je tiho, bilo je tužno –
Sunce je palo za gole planine.
Daleko tamo na krvavo nebo
Vihar je vitlo oblačine.
Poljem su išle dvije parije stare,
Sumorne – s krpom odijela -.
Leđa su njina pognuta bila,
Kosa je bila već bijela.
I bilo je tiho, bilo je tužno,
Vrane se dizale krikom:
Tog dana se prvom svi sljubiše ljudi –
Pred pravdinim spomenikom.
“Vladimir Vidrić”, 1924.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Jutros se je nebo razdanilo rano U sunčanom blijesku, iza rosnog brijega, I miris je cvijeća, bjelji od snijega, U meni … [više] about Poslije mučenja
Kad bi meni mladom Bila lađa data Sa pramcem od srebra I s krmom od zlata, Od šarenog drva Vesla bih tesao, Od bijele … [više] about Zlatna lađa
Rado te gledam sunčani ko dan, Kome sve cvijeće se smiješi; Katkad te strasno i žudim ko san, Sviju što briga nas … [više] about Rado te gledam…
Ipak jedanput evo se nađoh izvan tih tužnih kuća tamnice, bolnice, ludnice Ipak jedanput evo me vani (Ovo je Vani ne više … [više] about [Ipak jedanput evo se nađoh…]
Bog noći mjesec sade s neba i dokoraca lagano do moje kuće Polako on se uspne na moj prozor i spusti pogled na me On … [više] about Mjesečar
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori