hrvatska poezija
V.
U proljetnoj lijepoj noći
Kraj potoka sjednem s njome,
Ljubim mile modre oči,
Medna usta mlade mome.
Povučem ju na koljeno,
I cjelivam opet mnogo,
Ona reče rastreseno:
“Nemoj, bi tko vidjet mogo!”
Nema kraja cjelovima,
Nikog nema, koj svjedoči:
Ona šapće sad ustima:
“Nemoj, bi tko mogo doći!”
Dalje ljubim neprestano:
“Nemoj, bi tko mogo čuti!”
Šapće tiho i lagano,
A najposlije i zašuti.
Smilje i kovilje
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Ako se je jókal ali smèjal Zaprta bila vusta so i oči, - Z harmoniko je svoje soze lèjal, Čez tipke njeje smeh se njegov … [više] about Petr Breški harmonikaš
O podnevu je kiša iznenada pala, I sada sve je puno vonja i svježine, A nebo modro visi kao od opala, Oblačak zadnji nekud za … [više] about Heba
Zazvoni zvono: nebeski brat. Zašume tiho zeleni zvonovi krošanja. Zabrecaju mirisna zvonca cvjetova. Zašušte svilena zvona … [više] about Zvono
Mehke se meglice vlečeju, Veter polahko ih tira, Bregi pomalo se kažeju, Dol se v daljini odpira. Bele se breze … [više] about Inje (Mehke se meglice vlečeju)
Oj sinko čuj, tvoj otac tek je čovjek, A smrtan stvor ti slijedi svoju kob, I ja ti ne ću živjet', dragi sinko, dovijek I ja ću … [više] about Svome sinu
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori