hrvatska poezija
Na pragu stojim tvoje sobe,
Al ne usuđujem se ući,
U sobi nešto slatko miri
I zvone zvuci zamirući.
Ne gledajuć te vidim tebe
Kod glasovira sjedit nujnu,
I ručicama skladat pjesan
Žalobitu i slatkočujnu.
Sve nježnije i tiše zvuci
Daleko u dalj tamnu hrle,
I čujem, gdje ti krila duše
Žestokom strašću nekog grle.
Objavljeno: 1875.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Kad smo včera orali, Kaj smo stati morali? Nekaj nam je reklo: "Pazi, Tiča ne pogazi!" Kad smo se ogledeli, Tičeka … [više] about Škrlec
Kud pade snijeg bjelasaju se staze, Na hrdih stijenah bijele se i ginu. U snijegu stope. Blijed se ljulja mjesec U svijetlih … [više] about Plakat
Mojoj majci Žuto lice: umiranje jeseni. Ruke mole pred mojom sudbinom. Oči mene gledaju Zagonetku svojom krvi hranjenu. U … [više] about Žuta sjenka
Mirno počivaju grobi, jablan kak straža stoji, veter se igra po zobi, zbuditi grobje boji. Retko gde ime još piše, ni već … [više] about Bogečko grobje
Sad si i ti došla, moja prva kćeri, Proljetno kô sunce jesenske na dveri. Sjedni... pa mi lijepo pričaj, kako ti je? Što tvoj … [više] about Sad si i ti došla…
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori