Ah, što da tajim? Dan će ipak doć’
Strahovit za te – sve bez bure, slota…
Ti svim ćeš našim odajama proć’ –
Da s čežnje tražiš druga svog života.
U livade ćeš, polja, šume zać’…
I kriknut kadgod, kao da si luda;
Al mene ne ćeš nigdje, nigdje nać’ –
Ma stoput prije s tobom prošo tuda.
Protrčat stalno strm ćeš na to drum,
Što vodi tamo – kud za vazda gre se…
I mislit, da me svježi sakri hum,
Još vrele na kom suze ti se krese.
Al tu mi trudna samo leže put,
Da s pepelom se časak poigrava;
A ja se vinuh – kud se vije slut
Za zavičajnih duša molitava…
I zato mi se vrati domu svom
I skupi djecu, klonulu od cvijela –
U svakom nać ćeš traga biću mom,
U svima skupa nać ćeš mene cijela.
Tetoši oko njih… i bud’ im vođ
Na putu, kojim i sam udilj kročih…
Pa snalazila kob te kakva gođ –
Ah, ona mora da nas jednom sroči!
I onda ne će rastajanja bit,
Pred kojim sada smrtnu ćutiš stravu –
Med vječni, dušam mi ćemo se vit
Ko lahor-pjesma Višnjemu u slavu.
Odgovori