Notturno (Kroz sumračje…)

Kroz sumračje zimsko sn’ježi,
Svak’ mi korak biva teži,
Srećom što sam domu blizu –
Gradske eno svjetiljke se
Diljem cesta tiho kr’jese
Nalik bl’jedom biser-nizu.

Sad ću proć’ i pokraj kuće,
Gdje sred zime ponajljuće
Grijalo me sunce milo…
Ne maše l’ mi s okna neko,
Ko me ondje nekoć čeko
Po ponoći makar bilo?

Nekoć! Aoh, r’ječi kobna,
Za kojom se jama grobna
Kao bezdan crni skriva –
Meti jače, krupni sn’ježe,
Zavij rane jošte svježe
Al’ i mene s njima živa!