Ohladnjeli smo nekud sve u miru
Ne spominjuć si više niti ime;
A ipak još se znamo nać u viru
Ko pahuljice snježne usred zime.
Oh, reci, čemu i ta igra plaha,
Kad studen cijelo biće nam obuze?
Zar ne znaš, da će s prvog toplog daha
Od pahuljica snježnih biti suze?
Zadubimo se rađe čežnjom žednom
U prošlost: sličnu ljeta žaru danjem –
Prolisto ne bi l’ ja ko bus još jednom
A ti ko zadnja blijeda ruža na njem!
Odgovori