Kasna jesen. Kiša pljušti,
Vjetar golom trese granom –
Mi stupamo uporedo
Pod crljenim kišobranom.
Ti se k meni tiskaš bliže
Kao da te zima bije;
Al’ ja ćutim, gdje ti mlada
U žilama krvca vrije.
S blizine mi tvoje drage
Sve se jače lica žare –
Okolina opet svoje
Pramaljetne prima čare.
I meni je: ko da šećem
Nekud zemljom obećanom…
Oh, kako je divno, Bože,
Pod crljenim kišobranom.
Odgovori