Podnevni pastel

Podne. Sunce jako i žestoko sije.
Strasno vonja meka trava, što se svuda
Lelija i širi. A pjev cvrčka luda
Pod nebo se diže. Vjetar tiho vije.

U dolini dolje mirno voda šuti,
A oko nje magla lagano se svila
Meka poput kose plahih, gorskih vila.
Mir. A vrba dršće ko da nešto sluti.

Uskim drumom jato golubova šeta,
u gusto se žito prepelica krije.
Izbi sat. Sve drhtnu. Opet je ko prije.
Sve osjeća snagu razdraganog ljeta.

Objavljeno: 1925. – 1960.