Putovah…

Mi vozimo se. Polagano kola
Uz brijeg nas vuku u ponoćnoj tami.
Daleko sjaju zvijezde – mi smo sami;
A pod nama se sjaji magla dola – –

Ko vestalka si, ko svetica nujna!
I ruke su ti voštane i blijede,
U mrak ti tone čelo, kosa bujna,
I tvoje usne kao da se lede…

I kao da se ledi svjetlost plaha
Sa zamagljene svjetiljke na kolih –
Na tamni plašt mi liježe poput straha,
I pline, kao suze što ih prolih…

Savremenik, 1909.

Moju je dušu izmučila ljubav Moja je duša bolesna i sniva Ne budite je: svaka miso boli Moja je duša tamno golo jezero u … [više] about Zima

Došla jesen! Hladan vjetar duva, Jad me bije pustoj u tuđini, Sve mi osta tamo za oblacim', Tamo, - tamo, ah - u … [više] about Domovini iz tuđine

Lončar je selu na volima doveo robu za žito, a ja sam k njegovim kolima s vrčem zlata pohito. S čežnjom sam gledo u … [više] about Frulica

Plav je suton pao našim krajem. Gore zvijezde... Vrane nekud bježe. Plaho dišu baščom ruže svježe, Za sunčanim plaču … [više] about Ljetni nocturno

Kad te ja gledam kako skromno ližeš raspetomu Gradu prebijene hridi, bojnu pak pjenu kako s usta dižeš, pučino bludna, - da te … [više] about Prélude

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Reader Interactions