hrvatska poezija
Čovjek čovjeku prilazi i oni se rukuju
Ovaj stisak ruke osto je ko znamen
nagona što je nekad privlačio ljude
da jedan drugom stisne ruku
U stiskaju bješe ljubav, prijateljstvo, plamen
Kako mi je čudan danas ovaj stisak ruku,
davno mrtvog nagona još samo znamen
Čovječje su ruke bez duše ko kamen
Kako su mi zagonetne ove nijeme kretnje,
nečeg davno mrtvog preostali znamen.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Prođe doba kad je bila Irma prva moda. Kad si bez automobila, Pješice se hoda Kad je žena umjetnica Još u floru … [više] about Kazališna revija
Ja imah 16 ljeta kad me mati uda i otad živim u brak zatvorena jer ja sam za to rođena, jer ja sam žena I otad moram da ga … [više] about [Ja imah 16 ljeta kad me mati uda…]
Živ istesan iz kamena, burne dobe svjedok tužan, Žiškin grad na hridi stoji, s'rvao ga udes ružan: Propala mu okna sjajna, kao … [više] about Kalih-grad
Dignuv na ruke ženu Mag je na stube stao, I na sjajno mu tijelo Srebren je ures pao. A lice mu bilo bijelo: Ko u snu gleda i … [više] about Notturno
Tko se smije s dna bezdana, Ko demoni svi da skiče? - Haj, karta sam proigrana, Prošlost tvoja, moj pjesniče! - Tko to … [više] about Tri pozdrava
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori