hrvatska poezija
Čovjek čovjeku prilazi i oni se rukuju
Ovaj stisak ruke osto je ko znamen
nagona što je nekad privlačio ljude
da jedan drugom stisne ruku
U stiskaju bješe ljubav, prijateljstvo, plamen
Kako mi je čudan danas ovaj stisak ruku,
davno mrtvog nagona još samo znamen
Čovječje su ruke bez duše ko kamen
Kako su mi zagonetne ove nijeme kretnje,
nečeg davno mrtvog preostali znamen.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Žute lampe u noć silaze Ladni pravci kuća lome se Stabla strše oštra tamna Red se stabla u crn bezdan ruši. Naše duge sjenke … [više] about Ulična ljubav
Nebo je već dugo praznina bez Boga i serafina, beskrajna pustinja siva kroz koju kadšto aeroplan, grdna tica, pliva, Ne lete … [više] about Prazno nebo
Kud okom gledam - slušam uhom U pokoju sve leži gluhom. Nit šušti listić, niti poje Slavuljak tužne pjesni svoje, Sred … [više] about Noć
Bilo je tiho, bilo je tužno - Sunce je palo za gole planine. Daleko tamo na krvavo nebo Vihar je vitlo oblačine. Poljem su … [više] about Dvije parije
Se d' amor, se di Contento. Da s ljubavi, da s pokoja Nejde s mene duša moja. Čudno! Bože! drago moje! Krepost je lepote … [više] about Ali od ljubave Ali Od Radosti
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori