hrvatska poezija
Čovjek čovjeku prilazi i oni se rukuju
Ovaj stisak ruke osto je ko znamen
nagona što je nekad privlačio ljude
da jedan drugom stisne ruku
U stiskaju bješe ljubav, prijateljstvo, plamen
Kako mi je čudan danas ovaj stisak ruku,
davno mrtvog nagona još samo znamen
Čovječje su ruke bez duše ko kamen
Kako su mi zagonetne ove nijeme kretnje,
nečeg davno mrtvog preostali znamen.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Da zaboravim sve i da odem do tebe?! Znam: u očima bi tvojim suze bol zapalila. I plakala bi, da te više ne volim. Zarežala bi … [više] about Pismo dugo kao noć
Velarij sivi cirkus prekrio je. Na podiju orkestar bučno svira. I plačni smijeh nujna srca dira, Gdje bijeli clowni nemilo se … [više] about Tragedija
1. Sag Raspela je vječna misô U đerđefu ćilim svilen, Čudotvor tu Bog ispisô Lik divotan, krasan, milen. Iskitio … [više] about Posavke
I dokle ispod prvih udaraca čekićem u čavle na križu tijelo čovjekovo poče da se uvija i svija i stenje službenici ukočeno … [više] about Raspeće
Tu leži Div, Naš stid i sram, Što bješe kriv, Jer bješe Sâm. Taj sokô siv, Svog doma plam, I sad je živ I Vođa nam. U … [više] about Epitaf bez trofeja
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori