Sav je obzor zarudio.
Dunuo je dah s poljanâ…
I lete u nebo oblaci:
Purpurni sanci dana…
S grmlja na žutu obalu
Živo prhaju ptice,
I ribar u čamcu nemirnom
K nebu obraća lice.
Obraća lice i sluša
Ariju sa nebesa –
S mrežom se ljulja, i saginje,
Sijedu kosu stresa.
I kako se ljulja, biba se
I čamac i on i sjena –
Ljulja se, pljuska, razilazi
Na zlaćanih valih pjena…
Savremenik, 1909.
Odgovori