hrvatska poezija
Čovjek čovjeku prilazi i oni se rukuju
Ovaj stisak ruke osto je ko znamen
nagona što je nekad privlačio ljude
da jedan drugom stisne ruku
U stiskaju bješe ljubav, prijateljstvo, plamen
Kako mi je čudan danas ovaj stisak ruku,
davno mrtvog nagona još samo znamen
Čovječje su ruke bez duše ko kamen
Kako su mi zagonetne ove nijeme kretnje,
nečeg davno mrtvog preostali znamen.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Leonu Matošu Pod mirom lipe, u idili trave Leži grabancijaš, stari, slavni đak, Uokolo stego duše strah i mrak, A mjesec … [više] about Per pedes apostolorum
Maki se v polju odpiraju, plamenom tihim goriju, v duši se spomeni zbiraju, davne kak rane boliju. Vse se je vrnulo, vse … [više] about Maki v polju
S magle guste danas krajem Nesigurno nekud basam - Živa stvora ne susretam Kao sam na sv'jetu da sam. Al' ne štapa l' netko … [više] about U magli
Povorka se tužna šumskim putem kreće - nujna lica ljudi na nosiljci nose nekog, teško iduć - ko da im se neće, raskopčanih … [više] about Žrtva
Puna mi je snega grana, Čisto se prelama, Puna mi je tuge duša, Tak ti ginem sama. Gusti sneg je put zasipal, Rana kmica … [više] about V snegu (Puna mi je snega grana)
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori