hrvatska poezija
Čovjek čovjeku prilazi i oni se rukuju
Ovaj stisak ruke osto je ko znamen
nagona što je nekad privlačio ljude
da jedan drugom stisne ruku
U stiskaju bješe ljubav, prijateljstvo, plamen
Kako mi je čudan danas ovaj stisak ruku,
davno mrtvog nagona još samo znamen
Čovječje su ruke bez duše ko kamen
Kako su mi zagonetne ove nijeme kretnje,
nečeg davno mrtvog preostali znamen.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
(18. rujna 887) Pocrnilo sve Jadransko more Od mletačkih barka i brodova, Samo katkad vâl zabijeli s pjenom, Il oružje … [više] about Branimir
Na mramor hramu drkće žar, Kô zadnji smijeh vrh lica blijeda; Kroz oblačića tanan šar Još jednom sunce Pizu gleda. U Arnu … [više] about Lanac
Obrazi su teški vise... dogaraju oči mutne vlažne prazne U očima poumirale duše (Zastrta okna praznih tamnih kuća) Bijela … [više] about Sudbine u ponoć
U noći mene prene iz tvrdoga sna bijela svjetlost lijući se kroz moj prozor Ja znadem: s dalekoga neba sjaju u moju sobu gola … [više] about Prenuće
Kad prvi negdje nikne cvijet u docu I prva gorom napupi se hvoja: Zar ne, da i ti dođeš, Vesno moja, Rastuženomu na domjenak … [više] about Kćerci Vesni
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori