hrvatska poezija
Čovjek čovjeku prilazi i oni se rukuju
Ovaj stisak ruke osto je ko znamen
nagona što je nekad privlačio ljude
da jedan drugom stisne ruku
U stiskaju bješe ljubav, prijateljstvo, plamen
Kako mi je čudan danas ovaj stisak ruku,
davno mrtvog nagona još samo znamen
Čovječje su ruke bez duše ko kamen
Kako su mi zagonetne ove nijeme kretnje,
nečeg davno mrtvog preostali znamen.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Što je tako ko svjetlost? Tako lako, blago, tiho, bistro Tako svijetlo Voda je teška, tamna i šumori Svjetlost pokraj nje … [više] about Svjetlost
Znate l', što je brzojav? Kako ne bi? Svako dijete, Žensko, muško, svijet sav Zna, da riječi naše lete U daljinu preko … [više] about Brzojav
Što me glediš prijekornim okom Iz daljine ledene i same, U uzdahu nijemom i dubokom, Nebo moje, što se žališ na me?! O, … [više] about Što me glediš…
U vrtu, dok još vlada zima, Markizu grli Mirabeau, Za inat svim licemjerima, Ko drevni Prijap jak i gô. Doduše, kaznu tešku … [više] about Erotica biblion
Sve usnulo je. Samo ona sja Na vječnom nebu. Kroz jasni beskraj luta. A sama je. I nema nikoga. Ni mjesečine. - Ko pjesma … [više] about Zvijezda Večernjica
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori