hrvatska poezija
Čovjek čovjeku prilazi i oni se rukuju
Ovaj stisak ruke osto je ko znamen
nagona što je nekad privlačio ljude
da jedan drugom stisne ruku
U stiskaju bješe ljubav, prijateljstvo, plamen
Kako mi je čudan danas ovaj stisak ruku,
davno mrtvog nagona još samo znamen
Čovječje su ruke bez duše ko kamen
Kako su mi zagonetne ove nijeme kretnje,
nečeg davno mrtvog preostali znamen.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek, … [više] about [Mi smo se sreli na zvijezdi…]
Tam dole samo šume se plave, Čez vedro nebo vrana preletava, Vu toplem vetru dremle zrela trava, Pesme žalosne reči sim … [više] about Pesma z drugoga brega
Moj otac reče sinoć: "Sine, jesen je" I već su noćas naš kraj cijeli poplavile žute vode Sa brda slaze ljudi lutaju po … [više] about Samoća na vodi
Stremen zvekće, sedlo škripi, Leti, vranče; leti! Skoro ćemo biti oba Na žuđenoj meti. U kovača tvoga ima Krčma s vincem … [više] about Stremen zvekće
Trešnje zriju, lepir prši, A zuje rogači, Ne znam, što je, al' se meni Učiti ne rači. A sad eto baš nam sviću Ponajteži … [više] about Pred ispit
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori