hrvatska poezija
Čovjek čovjeku prilazi i oni se rukuju
Ovaj stisak ruke osto je ko znamen
nagona što je nekad privlačio ljude
da jedan drugom stisne ruku
U stiskaju bješe ljubav, prijateljstvo, plamen
Kako mi je čudan danas ovaj stisak ruku,
davno mrtvog nagona još samo znamen
Čovječje su ruke bez duše ko kamen
Kako su mi zagonetne ove nijeme kretnje,
nečeg davno mrtvog preostali znamen.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Pobjegoh iz crna i meni tuđa grada U dubrave, gizdave i pune hlada, Da pod jelom vitom uz mirise jedre Nađem opet prošli život … [više] about Aprilsko snatrenje u dubravi
U stranom gradu bi... sred noći zimne, Gdje sve već snu na meki palo skut; Po ulicama samo sjever ljut Urliko jošte svoje … [više] about Plašt i kruna
Gusle moje, već sam davno htio Ozlovoljen razbit vas o kami - Ali čim bih onda ganjo bio Teške snove u života čami? Tako ste … [više] about Mojim guslama
Tih pritvorenih usta rajski med, Taj turban s krupnom viticom ampira, Neoskvrnut taj pogled, blag i svet, Ta blijeda ruka još … [više] about Prababa
Žute lampe u noć silaze Ladni pravci kuća lome se Stabla strše oštra tamna Red se stabla u crn bezdan ruši. Naše duge sjenke … [više] about Ulična ljubav
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori