hrvatska poezija
Čovjek čovjeku prilazi i oni se rukuju
Ovaj stisak ruke osto je ko znamen
nagona što je nekad privlačio ljude
da jedan drugom stisne ruku
U stiskaju bješe ljubav, prijateljstvo, plamen
Kako mi je čudan danas ovaj stisak ruku,
davno mrtvog nagona još samo znamen
Čovječje su ruke bez duše ko kamen
Kako su mi zagonetne ove nijeme kretnje,
nečeg davno mrtvog preostali znamen.
Objavljeno: 1925. – 1960.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
U selu su usnuli jablani, Što priču su pričali neku... Sad šutnja je... Ponoć tek silazi Na gaje i livadu meku. Iz bašča je … [više] about Ponoć
Silna žega. Stvora nema Ni u polju ni u selu; Sve se ugnu suncu vrelu; Da u sjeni negdje dr'jema... Samo ondje, gle, u … [više] about Stari učo
U šumici cvatu mlade ruže, Milo grmom zelenim prosute Rosa božja kitila im skute, Ljuljajuć se s povjetarcem druže. Da ih … [više] about Ruža
Što je tako ko svjetlost? Tako lako, blago, tiho, bistro Tako svijetlo Voda je teška, tamna i šumori Svjetlost pokraj nje … [više] about Svjetlost
Po pučini čamac klizi, U njem voze srce neko; Sustalo je pa je stalo Lutajući predaleko. Ljubilo je, vidjelo je, Gdje se … [više] about Po pučini
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori