hrvatska poezija
Ruka mu već davno gnjila;
I nakon smrti jednog dijela
(Na koji sjeća ralo i pila)
Čeka cijelo pogreb tijela.
Odbačenu u crnu tamu
(Koja kao krv je gusta)
U grču pustili su samu,
Bez njena srca i bez usta.
Pa ipak katkada u noći
Možda ona srce steže –
I kaže: Slušaj, treba poći,
Komadić smrti tebe veže…
Sada nad njom raste žito
(Iz srdaca, kostî i glavâ),
A tuđin seljak ne zna ni to,
Da ona raskoš rasipava!
Objavljeno: 1939.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Dru Pišti Posiloviću Lice tvoje, satkano od duše, Ko planet sja kad mori ovaj mrak, A zjene tvoje cjelov blag i drag Briše … [više] about Bjesomučnik
U davno doba dva življahu gazde, Dva susjeda, al' reć' bi do dva vraga, Uspored teku njinog polja brazde, Od jednog skokom mo'š … [više] about Božji sud
Što to plače, što to cvili Tiho kao vjetra ćuh, Kao da o zvijezde tračak Rukom zape bijeli duh. Samotna je moja … [više] about Suza
Tišina je teška, vani jesen plače, a sve nijeme stvari grli težak mrak. Mokre grane suze, njišu se sve jače i ko pred smrt grle … [više] about Jesen u mojoj sobi
Vjetrić vije... suze suši, Suze suši, čelo hladi; Vjetrić vije, a u duši Otpijevaju stari jadi. Sa ljudstva su došli cijela U … [više] about Vjetrić vije
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori