hrvatska poezija
Ruka mu već davno gnjila;
I nakon smrti jednog dijela
(Na koji sjeća ralo i pila)
Čeka cijelo pogreb tijela.
Odbačenu u crnu tamu
(Koja kao krv je gusta)
U grču pustili su samu,
Bez njena srca i bez usta.
Pa ipak katkada u noći
Možda ona srce steže –
I kaže: Slušaj, treba poći,
Komadić smrti tebe veže…
Sada nad njom raste žito
(Iz srdaca, kostî i glavâ),
A tuđin seljak ne zna ni to,
Da ona raskoš rasipava!
Objavljeno: 1939.
Ako ste u nekom tekstu pronašli grešku ili želite nešto dodati, javite nam to u komentaru ispod pjesme ili biografije autora.
Kuku! Tim dvoglasom luta U altu i sopranu Sa grane na granu, Od svijetla luga K zelenu dnu U jedamputa I radost i … [više] about Kukavice
Beli se cveti odpiraju, sami se v pušlece zbiraju. Štel bi ih v nadra ti deti, ali to znam, da ni smeti. Il ti na oblok … [više] about Gjurgevke
Letos su slabe gorice, sunce je nekam se skrilo, letos je grozdje tak bledo, lani kak roža je bilo. Vse ti se menja na … [više] about V jesen
Sirotica Samotnica U kraj puta Cvala žuta. Njoj nit ševa Pjesmu pjeva, Metulji niti K njoj ne … [više] about Sirotica
Nebo je već dugo praznina bez Boga i serafina, beskrajna pustinja siva kroz koju kadšto aeroplan, grdna tica, pliva, Ne lete … [više] about Prazno nebo
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pjesme hrvatskih klasičnih pjesnika. Donosimo vam poeziju već objavljivanih, nagrađivanih i afirmiranih književnika, onih koji su svoju važnost pokazali svojim … [više] about O nama
Odgovori