Hoću u tvom srcu, posle tamnih jada,
da ostavim jednu nostalgiju dugu:
pa sve kada prođe, da se sećaš tada
sa bolom na sreću, s radošću na tugu.
Hoću moja ljubav, kad sve jednom padne,
da u tebi umre, kao u dan sivi
što mre grmen ruža: miris koji dadne,
to je bolna duša koja ga nadživi.
I kad ovi dani za svagda prohuje,
i kad opet htedneš čuti moje ime,
hoću da se ono u tvom srcu čuje
ko šapat poljupca i uzdisaj rime.
Zbirka: Pesme sunca, ciklus: Duša i noć
Ostavite odgovor