srpska poezija
Kad jeknu zvona s crkvice stare
Tiho i bônô kroz noćni mrak,
A suvo granje zašušti blago,
Ljubeći prvi zoričin zrak
Svetinje puna duša mi leće
Tamo, gde večni boravi Bog,
Pa mu se moli molitvom blagom:
O, čuvaj, Bože, anđela mog!
Anđela onog, što bludi noću,
I s duše goni nesnosan san,
I duši mojoj kreposti daje
U gorki časak, u strašan dan.
Anđelskim krilom neka me štiti
Kroz život ovaj mučan i klet
A smrt kad dođe, nek sa mnom onda,
Ka nebu zračni upravi let.
Objavljeno: 1880.
Zašto noćas tako šume jablanovi, tako strasno, čudno? Zašto tako šume? Žuti mesec sporo zalazi za hume, daleke i crne, ko … [više] about Jablanovi
Stojane, sine Stojane! Poslušaj majku što zbori: kupi si sivi volovi, poori njivu golemu, posej si belu pčenicu, namoli mobu … [više] about Stojan i Ljiljana
Da mi je da ljubim kao nekad prije - Bez nade i sreće; vaj! da mi je moći Ispuniti opet cele svoje noći Suzama i slutnjom kojoj … [više] about Rapsodija
Ej konjicu vjerni, ej ti moje krilo, Gdje je doba ono, gdje su dani oni Kad je srce puno rahatluka bilo?! Kao laki vjetar što … [više] about Ej konjiću
Hoću li tebe svojim skromnim kistom, O divna ženo, naslikati moći? Kô žedna biljka što mre u samoći, Za tobom i ja ginem žeđu … [više] about Pred modelom
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pesme srpskih klasičnih pesnika. Predstavljamo vam poeziju već objavljivanih, … [više] about O nama
Ostavite odgovor