srpska poezija
Kad jeknu zvona s crkvice stare
Tiho i bônô kroz noćni mrak,
A suvo granje zašušti blago,
Ljubeći prvi zoričin zrak
Svetinje puna duša mi leće
Tamo, gde večni boravi Bog,
Pa mu se moli molitvom blagom:
O, čuvaj, Bože, anđela mog!
Anđela onog, što bludi noću,
I s duše goni nesnosan san,
I duši mojoj kreposti daje
U gorki časak, u strašan dan.
Anđelskim krilom neka me štiti
Kroz život ovaj mučan i klet
A smrt kad dođe, nek sa mnom onda,
Ka nebu zračni upravi let.
Objavljeno: 1880.
Ovdje nikog nema. U mračnoj samoći Sam stojim kô munjom opaljeno drvo; I huk vjetra, što se maloprije rvô S ogoljenim granjem, … [više] about Časovi
Noć se tavna na zemljicu sprema, Slavuj prestô - tišina je nema... I sve dok se u zanosu krepi, Ja sam budan, o anđele … [više] about Idol
Jeseni moja, pozdravljam te!... Hodi, I pođi sa mnom preko rodnih strana, Po lijepijem mjestima me vodi, Gdje šume čežnje mojih … [više] about Jeseni moja…
Car zida manastir Svetih Arhangela, Na vodi Bistrici dug hiljadu hvata; Silni su mu stubi od albastra bela, Temelji od srebra, … [više] about Manastir
Ne vjeruj u moje stihove i rime Kad ti kažu, draga, da te silno volim, U trenutku svakom da se za te molim I da ti u stabla … [više] about Ne vjeruj
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pesme srpskih klasičnih pesnika. Predstavljamo vam poeziju već objavljivanih, … [više] about O nama
Ostavite odgovor