srpska poezija
Sama vrba stoji nad morem, vrh sveta,
rasplela je kosu zelenu i dugu,
naliči na nimfu koja je prokleta,
da postane drvo i da šumi tugu.
Sluša pesmu gora kada jutro rudi,
agoniju vode u večeri neme,
nepomično stoji tamo gde sve bludi:
oblaci i vetri, talasi i vreme.
I tu šumi s njima, dajući, polako,
moru koju granu, vetru listak koji:
i, kô srce, sebe kidajući tako,
tužno šumi život. – Sama vrba stoji…
Zbirka: Pesme sunca, ciklus: Senke po vodi
Upij se u mene zagrljajem jednim, Ko groznica tajna struji mojom krvi, Krepko stegni moje telo, nek se smrvi, I daj mi poljupce … [više] about Očajna pesma
Pogledaj, dušo, mirisno cveće, Kako se ljupkim osmehom smije; Gle, kako laka pčelica sleće, Da slatki miris sa njega pije - A … [više] about Na rastanku
Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba Neće vas grijat KO što ovo grije; Grki su tamo zalogaji hleba Gdje svoga nema i gdje brata … [više] about Ostajte ovdje
- Lastavice, tico mila Kuda pružaš laka krila? Zar je zima strašna tako, Te razvijaš krila jako? - Za poljima, za … [više] about Lastavice
I Okovan lancem, na steni hladnoj, Gde gnevni htede Bog - Đenije Srpstva brojaše dane U bolu jada svog. Svakoga jutra, … [više] about Glas gusala
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pesme srpskih klasičnih pesnika. Predstavljamo vam poeziju već objavljivanih, … [više] about O nama
Ostavite odgovor