Skunjeno i žedno ćuti stablo svako;
Ispucala zemlja, suhi ječam strši.
Vrelu jaru siplju i polja i krši,
i nigdje nijedan list da bi se makô.
Ovdje uz rijeku, uz kupine mrke,
Prikrila se stoka pa umorno dašće;
A tamo, u strani, osamljeno hrašće
Gdje prostire sjenku, uz rapave škrke
Pribilo se selo pa ubogo ćuti.
Staze prazne. Samo, prahom ogrnuti,
Niz drum s kljusadima odmiču čergaši. –
Uz čupave majke gola, crnpurasta
Prikaskuju djeca… Cvrčak cvrči s hrasta,
I karavan miče. Stari drum se praši.
Ostavite odgovor