Najveća je žalost za bratom

Sunce zađe za Neven za goru,
Junaci se iz mora izvoze,
Brojila i mlada Đurđevica,
Sve junake na broj nabrojila,
Do tri njena dobra ne nabroji:
Prvo dobro Đurđa gospodara,
Drugo dobro ručnoga đevera,
Treće dobro brata rođenoga.
Za Đurđem je kosu odrezala,
Za đeverom lice izgrdila,
A za bratom oči izvadila.
Kosu reže, kosa opet raste;
Lice grdi, a lice izrasta;
Ali oči ne mogu izrasti,
Niti srce za bratom rođenim.