srpska poezija
Jesenje popodne mre u zavesama,
Tužno cvili vetar iz dalekog granja.
Mir. To je svečani trenut kad se sanja,
I kad duša hoće da ostane sama.
Često u te sate sa suzom u oku,
Ja osećam tiho u bolima dugim:
Sve je pokidano sa mnom i sa drugim,
I čekam odnekud novu reč duboku.
I dokle se dele svetlosti i tmine,
I noć pada kao paučina meka:
Sve natpêva hučna muzika tišine!
Sve nadvisi nemi glas koji se čeka!…
Zbirka: Pesme sunca, ciklus. Duša i noć
Kada padne veče povrh vode plave, I zasvetle Mlečni Puti iz daleka, Tada kao ptica iz svog gnezda meka, Sve od mahovine i od … [više] about Slušanje
Jedan krevet, astal, knjige u ormaru, U kutu bačene novine bez broja, I lik majke moje visi o duvaru uz ikonu, - eto, to je … [više] about Moja soba
O, kuda stremiš, moja željo laka, Kô zlatan leptir preko mirnog dola? Zar ne znaš tamo da je ruža svaka Umrla davno od mraza i … [više] about O, kuda stremiš, moja željo laka?
U Sevilji cveta ruža, Udovica dona Klara, A tu ružu žarko ljubi Don Nunec od Alkantara. Don Nunec je mlad hidalgo S … [više] about Ljubavna priča o Donu Nunecu i Dona Klari
Moji su očevi iz onijeh strana Gdje motika zvoni i gdje krasna bije; Gdje znoj s čela kaplje i gdje ralo rije, I tvrde se grude … [više] about Moji očevi
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pesme srpskih klasičnih pesnika. Predstavljamo vam poeziju već objavljivanih, … [više] about O nama
Ostavite odgovor