srpska poezija
Noć je najednom pala crna,
Kao pod krilom gavranovim.
Bele će ruže s oštrog trna
Da planu rano s danom novim.
Učaurena buba ćuti,
I prede svilu za plašt Cara;
Zapališe se Mlečni Puti,
I prepuni se srebrom bara.
Zrno u mraku žurno klija,
Da ga izraste cela šuma!
A na mom putu sama sija
Sumnja, to sunce moga uma.
Zbirka: Pesme sunca, ciklus: Lirika 1943
Gospar Sabo, plemić, nekad đak Bolonje, Uvek s perom noja i novom perikom, S ruhom od velura punog fine vonje, I s mačem što … [više] about Dubrovački senator
Male ikone, no veliki dar, koje imaju presvetli lik Vladičin i prečiste Bogomatere, što ih veliki i sveti muž darova mladom … [više] about Tuga za mladencem Uglješom
More nepomično, mirno kao srma, Ležaše pred vrtom. Samo mlaz fontana Prska. Dok iz modrog lavorovog grma Viri bludno lice … [više] about Dubrovačko vino
Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba Neće vas grijat KO što ovo grije; Grki su tamo zalogaji hleba Gdje svoga nema i gdje brata … [više] about Ostajte ovdje
Nebesa behu mutna i razdrta, studen u nemoj sobnoj polutami; I dopiraše iz samotnog vrta muzika kiše. Mi smo bili … [više] about Jedne večeri u suton
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pesme srpskih klasičnih pesnika. Predstavljamo vam poeziju već objavljivanih, … [više] about O nama
Ostavite odgovor