Ukorak, mesec, senka i ja, sa snom što na mansardi trune. O ulice, kafane, jesenji kišni bulevari! Male dragane za uglom u kvadratnoj senci fasade jedne banke, Dunje ranke, kruške karamanke! I štap težak, rođeni moj drug, niz dugi trotoar buni se u baritonu; Prezriva serenada bolešljivog kašljucanja … [više] about Ma boheme
Pesme
Svud tišina…
Svud tišina, samo potok Kroz travicu što žubori, Ispod tamni senki drva Sa šuštanjem lišća zbori. Srce! tu je mesto za te, Ne razumu tebe ljudi; Tvoja topla k rodu pjesna Samo zlobu sveta budi. Slušaj kako potok teče, Pogle' kako nebo blista! Amo srce, nisu za svet Ova tvoja čuvstva čista. … [više] about Svud tišina…
Izliv čuvstva
Na polju tamo već peva ševa oblaka zimni i mraza nema, i men' je vedro, o hvala Bogu! (Kome se svagda ja molim krepko) pa sad vesela pevati mogu; dobroga oca očima gledam, od milog brata pismance čitam; čestita sestri milo proleće, veki k' ono što lasta doleće, i on diže na zelje krili spusta se ovde u nas … [više] about Izliv čuvstva
Na smrt
jednoj lepoj seoskoj devojci umrloj 2. marta 1855. Tvoje se druge kupe, Oj, lepa devo ti, Ruzmarin cveće svaku Kiti zeleni. Pod vencem i ti, mlada, Dočeka danas sve, Ali ne kao neva Svate kićene. A svaki suze roni. Na kakav ideš put Kad s’ zvona glasi roje I majka bije grud? Svenuo to je cvetak U … [više] about Na smrt
Minki Karadžić
U tuđini imenom se dičiš Srbskog Roda kog dostojno nosiš; njim se dičiš, a ti s' dika srbstvu, jer mu svetlaš obraz u tuđinstvu. Dalje, dalje, ništa lepše nije no kad ljubav k rodu srce grije, to je nakit Srbinu,Srbkinji il' u domu ili u tudđini. I jošt jedno: iz daleka sveta kad ti duša otadžbini leta, u … [više] about Minki Karadžić
Poslednje vrste
Nek sunce sija, nek cveće cveta Sva moja mila nek krasi mesta, Ali za mene iščezlo sve je, Ni na što duša s' moja ne smeje. Osećanja je usahlo more Kojim je srce brodilo moje, A sada reka druga se pruža Iz koje samo izvire suza. U njoj se sunce života moga Sa svoga svoda jošte niskoga Ogleda mutno, a … [više] about Poslednje vrste
Kad se nebo muti
Kad se nebo muti, ne kaže zašto, nit rosna kiša rad koga pada. A srce moje da kaže na što što ono samo zna za se sada? Ja zar da kome čuvtsva izjavim? Ta pre ću mrtva da se utajim! Skriva se zemlja pod pokrov noći dok zvezda trepti na nebu sjajna. A zaves srca zar treba poći da snimim? čuvstva i javim … [više] about Kad se nebo muti
Pevam pesmu
na koju me ovo tamno oblačito veče pobuđuje: Zvezde se kriju Nebo je mutno, Oblaci s’ viju Po nebu žurno. Oblaci strašni, Ah, kuda, kuda? Nemojte nebo Natkriti svuda! U jednom kraju Beloga sveta S nadeždom blista Sad jedna zvezda. O, dalje, dalje Od zvezde one, Da ni oblačak Na nju ne … [više] about Pevam pesmu
Ženidba Milića barjaktara
Mili Bože, čuda velikoga! Kad se ženi Milić barjaktare, On obiđe zemlju i gradove Od istoka pake do zapada, Prema sebe ne nađe đevojke: Glavit junak svakoj manu nađe; Ženidbe se proći hotijaše; No da vidiš čuda iznenada! Jedno jutro u svetu neđelju Poranio Milić barjaktare Na jutrenje Milješevci crkvi, Pred … [više] about Ženidba Milića barjaktara
Ženidba Dušanova
Kad se ženi srpski car Stjepane, nadaleko zaprosi đevojku, u Leđanu, gradu latinskome, u latinskog kralja Mijaila, po imenu Roksandu đevojku; car je prosi, i kralj mu je daje. Car isprosi po knjigam' đevojku, pak doziva Todora vezira: "Slugo moja, Todore vezire, da mi ideš bijelu Leđanu, mome tastu, kralju … [više] about Ženidba Dušanova