Pogreb

Povija se žito. Mirno, u dnu sela,
Uskom starom stazom, što na groblje vodi,
Za ubogim odrom mala pratnja hodi –
Preplanula lica i snuždena čela.

Negdje ševa pjeva pri zahodnom zraku,
I sijedi otac iguman, pun brige,
Polagano čita iz debele knjige
Oproštajna slova sirotnu težaku.

I čuj! Zemlja pada… Vrh drvetâ rudi…
U polju se čuje dozivanje ljudi
I vide se stada mrljava, i siva

Prašina gdje leti… Tiho, u sutonu,
Vjetar selom nosi elegiju bonu,
I pokriven dračom grob ubogi sniva.