Kad u veče blagi vetrić lahori
I obraze tvoje ljubi, miluje,
Zoro moja, on ti šapće, govori,
Kako dragi za draganom tuguje.
Kô što cvetak rosu traži, traži zrak,
I tim srećan nebu miri nad sobom,
Tako i ja mržnje ove mrzim mrak,
Ginem, venem, lane moje, za tobom!
I kad sunce zrakom mine za goru,
Željno pružam ruke svoje zlatu svom,
Pozdravljam te po nestašnom lahoru:
Budi rosa, budi sunce vojnu tvom.
Objavljeno: 20.12.1881.
Ostavite odgovor