Proleće

Proleće milo na zemlju slazi,
I sunce zdravi polja, breg,
Studene zime gube se trazi.
I kopni sneg.
Razbivši srdito led, s planinskih visova tavni’
Srebrni potok šumno upravlja svetli skok,
I burno mumla i vri – i pada u cvetne ravni
Blaženi tok
Kako je čarobno sve! Kô skromna stidljiva neva,
Priroda ljupko svija nevini, bajni kras,
I cveće rasiplje svud i slavuj pesme joj peva,
I s frulom pastirskom blago stapa se njegov glas.
I vredni ratar oblazi pola,
Priprema seme, oštri plug;
I sve je sreno – polje i dola,
I gusti lug.
Sve slavi proleća dan. I mračni kite se luzi,
I vetrić šumori nemo i život pozdravlja mlad
Podmlađen zove nas svet, sa pesmom kliknimo druzi:
Da živi nad!
I ti, O mili anđele moj! pozvana božanskim zvukom,
Pripremi čarobne dvore, kad sunca izumre moć,
Nad ružičasti naš svet da Ljeljo uzvije rukom,
Spokojni, plavi veo i tihu sanjivu noć
I grli, ljubi, i stidljivim krasom
Zavaraj, dušo, bledi san,
Dok vesnik zore ne pozdravi glasom
Veseli dan!

Objavljeno: April, 1883.