Niko se, kanda, ne žuri više
Da vida tvoja skrhana krila –
Ni mača nema, ropstvo da zbriše –
O zemljo draga! O zemljo mila!
Na grobu tvoje prošlosti slavne
Sadašnjost stoji raspeta, bleda:
Kroz gusti veo ponoći tavne
Budućnost čeka, pa zoru gleda.
A vreme ide laganim gredom,
Da tužnom robu okove smrvi:
Ne časnom borbom – već gorom bedom,
U burno more rođačke krvi.
I jednog dana sunčevi zraci
Sumorno pašće na plave gore;
Ukrstiće se plameni mači
U susret, možda, svetlije zore;
Trepet i strava paklena, ljuta,
Pokriće mesto krvavog boja –
I svaki jauk stokratno puta
Prelomiće se kroz nedra tvoja!
I sine l’ zračak slobode mile,
Ti opet nećeš slobodna biti!
Zovne l’ te spomen prošlosti bile,
Ti ćeš se sama u groblje kriti!
Jer nikog nema na svetu više
Da vida tvoja skrhana krila –
Ni mača nema, ropstvo da zbriše –
O zemljo draga! O zemljo mila!
Objavljeno: 20.7.1880.