srpska poezija
Celo posle podne na mom pragu sedi
Dosada, i gleda nalakćena mene.
Oči su joj mutne, čelične, studene,
A usne zamrzle i obrazi bledi.
Ne čuje se nikad da pomuti dahom
Ni trenut tišine za to celo doba.
Dan umire mirno: a moja je soba
Ispunjena čudnim slutnjama i strahom.
I nemo i sporo osluškuje tada
Neku tamnu jesen u duši, gde tako
Dan gasne bez tuge, bez svesti, polako…
I čujem, u meni list za listom pada.
Zbirka: Pesme sunca, ciklus: Duša i noć
Moji su očevi iz onijeh strana Gdje motika zvoni i gdje krasna bije; Gdje znoj s čela kaplje i gdje ralo rije, I tvrde se grude … [više] about Moji očevi
Sa kapele jedne, sa starog vrhunca, Polagano zvoni. Sve je mirno tako. Na vodama leži krv večernjeg sunca, Dimi se, i hladi, i … [više] about Dalmacija
Čuj, sa foruma, eno, vika se radosno hori, Pred silnom svetinom rimskom to Tiverije zbori. Šumno se pljeskanje širi podobno … [više] about Sa foruma
Suro, večito stenje gordo se u nebo diže, Nad urvinama tamnim orli se s oblakom bore; A dole sa strašnim šumom, Vardar se peni i … [više] about Na Vardaru
O što me, srce, goniš ti, I moriš duha moć? Sunce je zašlo - mirno spi, Tavna se spušta noć... Da, tiha ponoć širi let, Sve … [više] about Ljubav
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pesme srpskih klasičnih pesnika. Predstavljamo vam poeziju već objavljivanih, … [više] about O nama
Ostavite odgovor