srpska poezija
U staroj bašti, na pragu od vrata,
Puni zvijezda sjedili smo sami…
Noć bješe plava, i u polutami
Rumenio se plod zdrelih granata.
Tiho… Sve ćuti… Samo bršljan sveli,
Negdje, uz letve, šuštô je kô svila…
I u čas kad si na mom srcu bila,
Čudesna svjetlost sva nebesa preli –
Bijela vatra po granju se prosu,
I kô da nebo razdrobi planetu,
Sav Mostar dragim kamenjem se osu.
Uza me, topla, ti se pribi jače,
I meni bješe kô da nas u letu
Anđeo jedan zlatnim krilom tače.
Prvi vetri s cveća nose sve peteljku po peteljku, selice za gorske kose, i zvezde za crnu reku. A ništa me ne pogleda još … [više] about Jesenja pesma
Znadem za neme sutone, kad sav šum zemlje nestane - gde srce za čas prestane, a duša zavek utone. Znadem za noći … [više] about Refren (Znadem za neme sutone)
Hvalio se hvališa, jedan dečko mali, da on ume jahati kao husar pravi. Sto je puta pokušo u životu svome, jahao je na … [više] about Hvališa
Hajdemo, Muzo, iz ovoga kruga, Iz lude vreve i huke i praske; Željan sam lica bez laži i maske, Željan sam pola, dubrava i … [više] about Hajdemo, muzo
Sivo, sumorno nebo... Sa starih ograda davno Uveli ladolež već je sumorno spustio vreže, A dole, skrhane vetrom, po zemlji … [više] about Sivo, sumorno nebo
Poezija.info je portal na kojem možete pronaći kompletne pesme srpskih klasičnih pesnika. Predstavljamo vam poeziju već objavljivanih, … [više] about O nama
Ostavite odgovor