Moj život nije protekô zaludu!
Sudba je moja kô sudba ratara:
Plodove svoje tekô sam u trudu,
I moje čelo mnogo trnje para.
Kao rijeka kroz otpornu spilu,
Svojom sam snagom svoje našô pute,
I gordo gledô svih prepona silu
Vjerujuć, Bože, u ljubav i u te.
Je li bijedom moj drug shrvan bio,
S njime sam i ja svoje suze lio –
Čiste, svijetle kô svjetlost oltara.
Moj život nije protekô zaludu!
Plodove svoje tekô sam u trudu,
I moje čelo mnogo trnje para.