S njedara tvojih davno nisam brao
Nijedne ruže… Sve gorom i gorom
Grozeći mukom, led je ljuti pao
I svojom tvrdom okiva me korom.
Proljeća tvoga gdje je pozdrav mio
I klik orlova na svijetloj besi?
Vaj, ja bih topla zagrljaja htio…
…Hladno je, hladno… Otadžbino, gdje si?
Nijemo gledam kroz potoke suze,
Po oštrom mrazu tebi duša bludi –
Vapije, cvili… Pita ko te uze,
O, ko te trže sa mojijeh grudi…
Žedan sam… Tvoga izvora bih pio,
No svuda samo smrzle bare desi’,
Vaj, ja bih vihor tvoje duše htio…
… Hladno je, hladno… Otadžbino, gdje si?
Prelazim klance, putanje p međe,
Prebirem gore i polja i selo,
Ne bih li samo ugledao neđe
Tvoj lik i tvoje osvećeno čelo…
No tebe nema… Umrla si nama…
A narod?… Ćuti u tralji i ljesi.
Vaj, nigdje ništa do leda i kama!…
… Hladno je, hladno… Otadžbino, gdje si?