„Ko ti, šćeri, pokida đerdane?
Ko ti prosu biser i merdžane?“
„Jutros rano ja u baštu, mati,
Odoh prve jorgovane brati,
Za đerdan mi zape rosna grana,
Pa se prosu ispod jorgovana…“
„A što su ti mutne oči tako?
Kô da nisi spavala nikako?“
„Negdje slavuj pjevaše sa grane,
Pa ga slušah sve do zore rane.“
„Moja šćeri, moja tugo, jao,
A ko Ti je njedra raskopčao?“
„Ne karaj me, ne ljuti se na me,
Puce, majko, popucale same…“