Sjaj đurđevske zore rane
Padao je preko strana,
A ti kradom gazila si
U rijeku, ispod grana.
Vranu svilu tvoje kose
Mrsio je vjetar ti’o;
Ja, dršćući kao trska,
Pod vrbom sam skriven bio.
Srebrn talas o hrid golu
Rasipô se meko, mekše;
Ja na tvoja njedra bacih
Struk vrijeska i melekše.
Ti zatrepta, mila, naga,
I u vodu sva se skupi…
U ljiljane lica tvoga
Purpurna se vatra upi…
I dok leptir kružio te
Kô vodeni cvijet MIO,
Ja, dršćući kao trska,
Pod vrbom sam skriven bio.