Proljeće (Nemoj draga)

Nemoj, draga, noćas da te san obrva
I da sklopiš oči na dušeku mekom!
Kada mjesec sine nad našom rijekom
I na zemlju pane tiha rosa prva,

Rodiće se mlado proljeće! I svuda
Prosuće se miris plavih jorgovana;
I pahulje snježne padaće sa grana
U naš bistri potok što baštom krivuda.

Uzviće se Ljeljo nad našim Mostarom,
I svaki će prozor zasuti beharom,
Da probudi srca što ljube i gore…

Zato nemoj, draga, da te san obrva!
Dođi, i u bašti budi ruža prva,
I na mome srcu miriši do zore!

I Allegro Sa tri svirača u crnome plaštu, Sa šeširom na kom se pero vije, Uzev u pomoć istočnjačku maštu, Prikrašću se, … [više] about Serenada

1. Šta ja hoću? Čemu srce žudi? Ah, ta ko bi razumeti mogô... A želja je ognjevitih mnogo, Što mi ognjem raspaljuju … [više] about Mojim prijateljima

Iza jablanova još ni sad ne žuti Zadocneli mesec. Još sa crnih trava Duva tamni vetrić. Kako strašno ćuti Proleće u noći, … [više] about Tama

Zašto noćas tako šume jablanovi, tako strasno, čudno? Zašto tako šume? Žuti mesec sporo zalazi za hume, daleke i crne, ko … [više] about Jablanovi

Znadem za neme sutone, kad sav šum zemlje nestane - gde srce za čas prestane, a duša zavek utone. Znadem za noći … [više] about Refren (Znadem za neme sutone)

Reader Interactions