Ne prokuni nikad to prisustvo jada,
U večeri gluhe, kraj mrtvog ognjišta.
Jer kako je prazno naše srce,
kada Nema u životu da oplače ništa.
Tvoj bol beše izvor sve tvoje čistote;
On je tvoja mladost, lepota, i tajna;
Ne prokuni trenut koji ti sve ote:
Samo si u patnji postala beskrajna.
I oslobođenoj od smrti, bez uza
Za sve oko sebe – sad novi put sija:
Kad poznamo čari pokajničkih suza,
Tad postane ljubav jedna religija.
Zbirka: Pesme sunca, ciklus: Duša i noć