Seobe

Pusto li ćeš biti, Nevesinje ravno,
Rasadniče srpstva, kolijevko lava!
Pusto, jer se, eto, seli pleme slavno,
A naša budućnost, gde je ona? -spava.

Vjerovasmo u nju ko u sveti život
Vasilija svetog što klonule snazi!
Vjerovali smo u nju ko u vječni život.
Vjerujući u vas,o orlovi naši!

A sada vjera naša umire i gasne,
Mutno oko gleda u nebo bez zraka…
Pred ikonom plaču javor-gusle jasne
Jer ostade zemlja bez svojih junaka..

Braćo,zar vas duša ni malo ne boli?
Zar vam nije žao ovih polja ravnih,
Gdje se jedno more naše krvi proli
I gdje leže kosti otaca nam slavnih?

Zar vam nije žao,na ognjištu onom
Gdje vas oganj grijo što će tuđin biti?
©to će naše gore pogrebnijem zvonom
Odjeknuti tužno, a mi suze liti?

Il’ ne znate da je izdajstvo junaku
Ostaviti zemlju gdje ga majka rodi?
Ostaviti brata, bez snage u mraku,
S nevoljama dugim da sam borbu vodi?

O, ne dajte, Srbi, da Vukova ljaga
Okalja vam obraz čist ko sunce s neba!
Ne idite braćo, od rodnog praga,
Jer mučenoj zemlji mučenika treba…

Treba muške snage i viteških ruka;
Treba Obilića i slobodnih lava..
Treba više smrti i vašijeh muka,
Jer, tamo daleko, naša zora spava…