Moje je nebo, moje zore plave,
Moj purpur ruža i glas iz gnijezda,
Moj šum rijeke kad se časi jave
S povratkom tihim večernjih zvijezda…
U meni gori jedna sveta vatra,
I moje srce sve grli i ljubi…
Snagu mi duše nikada ne satra
Zamahom kobnim života bič grubi.
Gord sam i sretan što se vazda mogu
Uzdići vječnoj ljepoti i Bogu,
I božjeg srca biti jedan deo.
Ja ćutim vatru svetu i rijetku –
Moja je duša u svome začetku
Obukla na se sunca zlatni veo…