Pisana u Gradcu, slikana u Žiči,
u Mlecima teškim zlatom okivana,
Knjiga o pretcima, koja carstvo diči –
Opet je car čita tri noći i dana.
I krupne zenice koje pomno uče,
Ne vide večeri ni purpurnu zoru,
Ni kad tri vojvode donesoše ključe
Grada Hristopolja na Belome moru.
I kao muzika na ponoćnoj reci,
Sva slova pevaju pretke što su bili,
Kraljevi i pisci, vojvode i sveci.
I kad sklopi oči na tigru i svili,
Imperator vide kako pređe svodom
Strašni sen Nemanje pobedničkim hodom.
Ciklus: Carski soneti