Djevojka je suncu govorila:
„Jarko sunce, ljepša sam od tebe!
Ako li se tome ne vjeruješ,
ti izađi na to ravno nebo,
ja ću izać goru na vodu.“
Kada jutro vedro osvanulo,
izlazilo na nebo sunašce,
a djevojka za goru na vodu.
Ugleda je lijepo sunašce,
ugleda je kroz jelovo granje:
kol’ko se je ašik učinilo,
triput je se sunce zaigralo,
pa odvuče lijepu djevojku,
da je uzme sebi za ljubovicu,
od nje posta zvijezda Danica.
Ostavite odgovor