Svud tišina, samo potok
Kroz travicu što žubori,
Ispod tamni senki drva
Sa šuštanjem lišća zbori.
Srce! tu je mesto za te,
Ne razumu tebe ljudi;
Tvoja topla k rodu pjesna
Samo zlobu sveta budi.
Slušaj kako potok teče,
Pogle’ kako nebo blista!
Amo srce, nisu za svet
Ova tvoja čuvstva čista.
Ostavite odgovor