Dušo moja, ti ne tuži tako!
Evo noći, evo slatke tajne!
Veselo se vijni i uznesi
Plavom nebu u zvjezdice sjajne.
Budi tica što se diže letom
I raj slavni na visokoj grani;
Pa od bola, od sudbe i ljudi
Ti se, dušo, svetom pjesmom brani!
Sad, kad nojca dragom cv’jeću slazi
Na razgovor i na slatko bdenje,
sad, kad Gospod umrlim se javlja,
Dušo moja, slavi vaskrsenje.
Zaboravi da si ikad bila
U mukama, jadu i oluji;
Utri suze, vijni se, poleti, –
Na pjesmicu zovu te slavuji!
Objavljeno: 1901.
Ostavite odgovor