Primi, me goro, u tihu samoću.
Ovdje, pod krovom topole ti svježe,
Umornu srcu ja napitka hoću.
Prsi mi davno bol studeni reže…
Odbjegla tico mojih zlatnih dana –
Radosti, dođi!… Od zorine mreže
Savi gnijezdo u jeseni grana
Ozeble duše i zapjevaj pjesme
Mladosti pune plavih jorgovana.
Snesi mi sunca i probudi česme
Sokova mladih, kao stablo srča
Snažan da budem. O, zapjevaj pjesme
Mile i tople kô jutro što strča
Strmenom gore; vidaj, oslobodi
Skrhane prsi od more i grča!
Rominjaj, roso!… Speri s duše, hodi,
Prašinu s gradskih zidova što pade…
Leptire, amo, moje srce vodi,
U ljiljanima da utopi jade…
Ostavite odgovor